Nakon uspješnih drama NOSI NAS RIJEKA i KAŠETA BROKAVA koje je zadarska publika imala priliku gledati, USIDRENE su novi i  nagrađeni tekst (Nagrada "Marin Držić", 2017.) Elvisa Bošnjaka koji i u ovoj drami problematizira istu tematiku neraskidive vezanosti žitelja  za rodni kraj i povratka u domovinu.

 U obrazloženju ove drame autor ističe: “Mi u našim urbanim životima često nismo svjesni sudbine otoka doživljajvajući ih kao mjesto relaksacije i odmora, možda kao mjesto na kojem ćemo uživati u mirovini. No, ono što je još jako živo, a možda nas upravo napušta, je tisućljetna sudbina otoka kao mjesta neizmjerne patnje koje su tamošnji ljudi proživjeli. Ta patnja nas je svih, i u Zagori i na otocima, izgradila. Birajući u moru mogućih tema o otoku ja sam izabrao to epsko čekanje koje se događalo pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su se muškarci, muževi i očevi koji su otišli u prekomorske zemlje prije Drugog svjetskog rata, vraćali doma nakon 30, pa i 40 godina. Sve te žene koje tako dugo nisu vidjeli svoje muževe, s djecom koja u nekim slučajevima svoje očeve nisu nikada ni vidjeli, otvarale su im vrata.”… Međutim, u  središtu ove drame je jedna je žena koja učini drugačije, odbija tek tako pustiti muža povratnika.